Macula lutea slikara JAKOVA ĐINĐIĆA
.....Ili, tu na platnima Jakova Đinđića ponikli su žuti ostaci plahte rastopljena sunca; čini se, da i ono pretežito nesvjesno, hoće prianjati uz praoblik te najekspanzivnije, po ljudsko zvane, boje i po koju uzaludno nastoji gasiti drugim rodbinstvima, počesto plavim zidima;
no,ono prodorno prvorođeno žuto se razlijeva izvan zadanih okvira, pa i tu dojmljivost se usmjerava i na par eraldički: žutoplavo,
koje silazi odozgo i ustrajava naspram antipodu crveno-zeleno koje izvire iz zemljanog tkiva.
Stoga, ova žutolika nastamba zlatne svjetloće je ujedno i ona iz praiskona užgana voštanica s nevidljivim stijenjem, i otapajući, i kapajući, taj žuti vosak, postaje sudionicom kozmogonijskog žara da sučeli astralno s materijalnim (...)
Ili,ove žute pjege, anatomski macula lutea su i ovdje izniknule iz najosjetnjivijeg mjesta u oku da barem na hip ugledamo i prenemo se pred tolikim mnogovrsnim sljepoćama (...)
(izvaci iz podulje recenzije)
Ljubo Stipišić - DELMATA
