Jakov realizira tipično postmodernističke slikarske uratke koji na kreativan način objedinjuju neke principe akcionog slikarstva, lirske apstrakcije i apstraktnog ekspresionizma.
Ipak, kao najvažniju karakteristiku umjetnikove poetike valja istaknuti intuitivnost. U ovakvom slikarstvu ključno je pitanje kako ukomponirati slučajnost u prvotnu namjeru te u kojem trenutku sliku proglasiti dovršenom.
Uspije li umjetnik na ovaj izazov odgovoriti zadovoljavajućim likovnim rješenjima - a to ovisi isključivo o njegovoj intuiciji onda mu i publika vjeruje.
Promatrajući slike Jakova Đinđića mi nužno vjerujemo u njegovu gestualnu nesputanost, likovnu znatiželju, težnju k vječitom propitivanju ustaljenih slikarskih obrazaca i smjelost pri tretiranju nekih od osnovnih elemenata forme, lako posve apstraktne, ove slike posjeduju i svojevrsnu metafizičku naraciju čiji su katalizatori isključivo obojene plohe ili linije dok joj ishodište ipak obitava u sferama čiste duhovnosti.
U vrijeme neslućenog porasta broja mogućih likovnoumjetničkih načina izražavanja, klasičan medij slikarstva nerijetko je potisnut u drugi plan.
Međutim, talentirani ponajprije prema samima sebi iskreni slikari još uvijek su kadri proizvesti zanimljiva i poticajna slikarska ostvarenja.
Među takve zasigurno spada i Jakov Đinđić čiji ćemo razvoj i ubuduće sa zadovoljstvom pratiti.
Vanja Babić
